Cosmopolitanism as Discourse and Performance: A View from the Semiperiphery

The paper offers a critical reading of recent literature on cosmopolitanism, from a perspective theoretically informed by Bourdieu and shaped by the experiential and intellectual context of southeast Europe as the semiperiphery. Several blind spots are identified, the most important one being insufficient self-reflection on the part of major contributors, resulting in unintended celebration of what is routinely available to only some parts of the globe and some social strata, and a concomitant devaluation of other humans and their less fortunate lifeworlds. Instead, it is argued, cosmopolitanism should be conceptualized as an embedded category, as a specific discourse and performance deployed by definite actors, addressing a particular audience, and within historically, culturally and politically determined social settings. Seen in this light, it is not necessarily morally laudable and entails its own exclusions and injustices.

U članku se nudi kritičko iščitavanje novije literature o kozmopolitizmu, iz perspektive teorijski nadahnute Bourdieuom i oblikovane iskustvenim i intelektualnim kontekstom jugoistočne Europe kao poluperiferije. Identificira se nekoliko slijepih mrlja, od kojih je najvažnija nedostatna samorefleksija glavnih sudionika u raspravi o kozmopolitizmu, što rezultira nenamjeravanim slavljenjem onoga što je uobičajeno dostupno samo nekim dijelovima svijeta i samo nekim društvenim slojevima, kao i pratećom devalvacijom drugih ljudi i njihovih manje sretnih životnih svjetova. Umjesto toga, teza je ovoga rada da bi se kozmopolitizam trebao konceptualizirati kao usidrena kategorija, kao specifičan diskurs i izvedba koju uvijek provode određeni akteri, obraćajući se određenoj publici i unutar neke povijesno, kulturno i politički uvjetovane društvene sredine. Tako viđen, on prestaje biti nečim neizostavno moralno pohvalnim i podrazumijeva vlastita isključivanja i nepravde.