O nekim nedostacima i o jednoj krupnoj netočnosti u Bartolijevoj monografiji Das Dalmatische

Autor kritizira nekoliko nedostataka i jednu krupnu netočnost koji se nisu slučajno pojavili u monografiji Das Dalmatische (Beč, 1906) koja predstavlja dopunjeno izdanje disertacije Mattea G. Bartolija (Labin, 1873 - Torino, 1946), obranjene 1898. Bartoli je zaslužan što je, nakon jedinog susreta s ispitanikom Antoniom Udinom zvanim Búrbur (Krk, 1897) i usustavljenja dotad dostupne građe, otkrio jedan novi romanski jezik (čiji je zadnji govornik umro 1898. god.), no odgovoran je za prešućivanje nekih važnih podataka (npr. zatajio je datum rođenja svog ispitanika jer bi, da je to uradio, bio morao spomenuti da mu je majka bila Hrvatica). To se „prešućivanje“ može pravdati strahom, da čitatelji ne posumnjaju u dobru kompetenciju zadnjeg govornika. No netočnost se ne može braniti olakotnim razlozima: Bartoli je svjesno netočno „preveo“ ispitanikov aorist prezentom i tako čitateljstvu servirao neistinu koja se nije mogla provjeriti jer je Udina bio mrtav: Udina je na veljotskom izjavio „Mi građani Krka bjesmo svi Talijani“ (mislio je „u doba svoje mladosti“), a Bartoli je preveo fumo s „jesmo“ (dakle: 1897.), iako je raspolagao sa šest „primjera“ da se „jesmo“ veljotski kaže seime. Serija politički motiviranih „grijehova“ bujno se razvila kod Bartolija poslije 1930., kad je počeo smatrati veljotski najstarijom formom talijanskog jezika u Dalmaciji. O tome više drugom zgodom.