Трансформация агиографической традиции в художественных произведениях начала XX века (на примере В. В. Маяковского) ; Transformation of the hagiographic tradition in literary works at the beginning of the 20th century (based on the example of Vladimir Mayakovsky) ; Transformacija hagiografske tradicije u književnim djelima s početka XX. stoljeća (na primjeru V. V. Majakovskog)

Rad se bavi analizom hagiografskih i općih judeokršćanskih elemenata u ruskoj književnosti početka XX. stoljeća na primjeru poeme „Vladimir Iljič Lenjin“ Vladimira Vladimiroviča Majakovskog. Djelo veliča naslovni lik prikazujući ga u svjetlu nepogrešive ličnosti, uzorita revolucionara i neprikosnovena komunista, pri čemu autor u Lenjinovoj personi sukobljava sliku čovjeka i božanstva, sliku smrtnika i uskrsloga. U pozadini svega leži refleksija o idejama marksizma i proleterske revolucije koje pisac silno želi približiti ruskome čovjeku toga vremena koristeći se kulturološkim obrascima koje su istome znani stoljećima. Uslijed toga već sama vizualna podjela teksta ukazuje na uobičajeni siže ruskih srednjovjekovnih žitija, što se dalje dokazuje opisima vanjštine, životnih podviga i krajnje principijelnosti u svakom postupku likova. Ono što razlikuje Lenjina od npr. kneza Aleksandra Nevskoga je to što Lenjin uz cijeli kolektiv postaje božanstvom, novom moralnom okosnicom, dok je knez ponizan i pred Bogom jednak s ostatkom čovječanstva. Tako se vođa proletera približio slici Isusa Krista – kao spasitelj, čudotvorac i sveprisutna duhovna snaga, no isto tako kao nemilosrdan i neumoljiv osvetnik. Osim što se za izgradnju fabule Majakovski koristio riznicom hagiografskog i biblijskog naslijeđa, kako bi se na što dubljoj razini povezao s ruskim svetačkim predajama i judeokršanskim kolektivnim pamćenjem proizišlim iz Biblije, iznimno se vješto poslužio raznolikošću ruskoga jezika u koji je kao futurist pomno utkao kako neologizme tako i crkvenoslavizme, trokratna ponavljanja misli nalik molitvama, a možda i elemente semantike hebrejskoga jezika. Takvim postupcima dokazuje svoju spisateljsku vještinu, erudiciju te kako u svakom novom ima mnoštvo starog, kako je svaki prototip dobro skriven arhetip. ; The paper deals with the analysis of hagiographical and common Judeo-Christian elements in Russian literature at the beginning of the 20th century using the example of the epic poem ”Vladimir Ilyich Lenin” by Vladimir ...