ANTINEOPLASTIČNI LIJEKOVI KAO CIMBENIK RIZIKA U RADNOM OKOLIŠU: MEHANIZMI DJELOVANJA NA RAZINI STANICE I PREGLED METODA ZA OTKRIVANJE NJIHOVIH GENOTOKSIČNIH UČINAKA.

This article brings an overview of the mechanisms of action of antineoplastic drugs used in the clinical setting. It also describes the genotoxic potentials of the most important classes of antineoplastic drugs involved in standard chemotherapy protocols. Classification of antineoplastic drugs according to the IARC monographs on the evaluation of carcinogenic risks to humans is accompanied by data on their mutagenicity and the most recent updates in the Anatomical Therapeutic Chemical (ATC) Classification System. We report the main findings of biomonitoring studies that were conducted in exposed healthcare workers all over the world between 1980 and 2009 using four biomarkers: sister chromatid exchanges, chromosome aberrations, micronuclei. and the comet assay. The methods are briefly explained and their advantages and disadvantages discussed. Biomarkers provide important information on individual genome sensitivity, which eventually might help to improve current working practices and to manage the risks related with exposure to genotoxic agents. Taking into consideration all known advantages and drawbacks of the existing cytogenetic methods, the micronucleus assay, which is able to detect both clastogenic and aneugenic action, is the most suitable biomarker for assessing harmful effects of antineoplastic drugs currently used in health care. [ABSTRACT FROM AUTHOR]

U članku je prikazana osnovna podjela antineoplastičnih lijekova prema mehanizmima djelovanja na razini stanice. Objašnjeni su mehanizmi genotoksičnosti najvažnijih vrsta lijekova koji se primjenjuju u okviru uobičajenih protokola za liječenje zloćudnih novotvorina. Navedena je važeća klasifi kacija antineoplastika prema kancerogenom potencijalu, podaci o mutagenom potencijalu te je prikazana njihova podjela u skladu s anatomsko-terapijsko-kemijskim sustavom klasifi kacije. Sustavno su prikazani najvažniji rezultati svjetskih i hrvatskih istraživanja na populacijama radnika izloženih antineoplasticima, provedenih u razdoblju 1980.-2009. s pomoću četiri najčešće primjenjivane metode: analize izmjena sestrinskih kromatida, analize kromosomskih aberacija, mikronukleus-testa i komet-testa. Objašnjena su osnovna načela navedenih metoda te raspravljene njihove prednosti i nedostaci. Biološki pokazatelji daju važne podatke o individualnoj osjetljivosti profesionalno izloženih ispitanika koji mogu poslužiti unaprjeđenju postojećih uvjeta rada i upravljanju rizicima pri izloženosti genotoksičnim agensima. Na osnovi prednosti i nedostataka citogenetičkih metoda zaključeno je da je mikronukleus-test, koji podjednako uspješno dokazuje klastogene i aneugene učinke, jedna od najboljih metoda dostupnih za otkrivanje štetnih djelovanja antineoplastičnih lijekova koji su u aktivnoj primjeni. [ABSTRACT FROM AUTHOR]