DRAFT CONVENTION ON THE JUDICIAL SALE OF SHIPS: A CHANCE FOR THE REVOLUTIONARY USE OF THE INTERNET FOR NOTIFICATION AND OTHER ISSUES.

The article gives an overview of the current draft of the Convention on the judicial sale of ships, which since the beginning of drafting has struggled to reach a compromise between, on the one hand, protection of the purchaser’s interest forundisturbed ownership of the ship and, on the other hand, protection of the creditors’ interests through a fair judicial sale process respecting basic legal principles. The matters under scrutiny are notification and the status of public and legal remedies available to the aggrieved parties. The article deals with proposals which, had they been accepted, might have achieved a more suitable balance of interests. [ABSTRACT FROM AUTHOR]

U izradi nacrta Konvencije, velika je pažnja bila posvećena obavještavanju putem izravne dostave na adresu osoba koje imaju pravni interes vezan za prodaju broda i javno putem medija. Pri prodaji broda, obavještavanje je od iznimne važnosti jer pravni interes može imati niz neupisanih (neregistriranih) vjerovnika. Državi u kojoj se prodaje brod omogućilo bi se oglašavanje putem Interneta na stranicama GISIS-a podržavanih od IMO-a, što bi pridonijelo da obavijesti vezane uz sudsku prodaju broda budu dostupne u realnom vremenu na svakom mjestu diljem svijeta. Postavilo se pitanje, kakve bi trebale biti pravne posljedice propusta u oglašavanju putem GISIS-a? U ovom se radu predlaže da takav propust, koji je lako provjerljiv pogledom na ekran računala, bude razlog za nepriznavanje međunarodnog pravnog učinka potvrdi o sudskoj prodaji broda. U radu se razmatra i nadležnost za odlučivanje o posljedicama poništenja sudske prodaje odlukom sudova države prodaje. Prijedlog je da o tome odlučuju sudovi država članica Konvencije na čijem području poništenje prodaje treba proizvesti pravne učinke (npr. ispisati brod upisan u upisnik države članice temeljem poništene potvrde o sudskoj prodaji broda), radije nego sudovi države koji su prodaju poništili. U ovom drugom slučaju, Konvencija bi preuzela na sebe priznanje stranih sudskih presuda, a ne samo priznanje potvrde o sudskoj prodaji broda. Rad se osvrće na brisanje iz nacrta odredbe po kojoj se Konvencija ne bi primjenjivala na slučajeve kad brod zaustave javna tijela radi namirenja javnih potraživanja, kao i na pitanje kada država prodaje može izdati potvrdu o sudskoj prodaji. [ABSTRACT FROM AUTHOR]